Sjecas li se… naseg “filmskog” susreta na aerodromu u Dubaiju… ja na povratku u Irak, ti na nekom proputovanju svijetom, trazeci sebe, trazeci inspiraciju, bivajuci inspiracija mnogima, kao i meni.
Dosadno, setao sam terminalom, od radnje do radnje, besciljno, noseci pola zivota u ruksaku. Ne obracajuci paznju na ljude koji zure, vukao sam se od izloga do izloga, bezvoljan, svjestan da cu naredna 4 mjeseca da provedem u kontejneru preuredjenom u kancelariju, radeci posao koji donosi pare, a uzima sve ostalo. Nadjoh se u maloj radnji gdje ljubazni trgovac prodaje orijentalne mirise, salove I marame te biljne smjese za nargilu… kontam da kupim ovo zadnje I ponesem prijatelju koji je cak i u Iraku glumio neki hipsteraj, pa nabavio par nargila I organizovao balkanska sjela, sjetih se da nemam mjesta u ruksaku cak ni da upakujem paklo sibica, odustah od ideje…
Pomalo omamljen od silnih mirisa mosusa I ostalih mirodjija, okrenuh se da izadjem, zabacih ruksak na ledja, I osjetih udar, neki lom I jedno zvucno “a ides u picku materinu kretenu jedan”. Okrenuh se, vidjeh te kako se izvlacis iz neke police, sva zajapurena, ljuta kao ris, nastavljajuci da psujes na nasem. Prodavac je skocio u pomoc, dok sam ja kao zadnji kreten stajao, ukopan, opcinjen, zacaran, sjeban, tiltovan… nazovi to kako hoces. Prizor te slatke ljutine, tog pogleda iz kojeg je frcalo hiljade varnica, tvoja razbarusena crvena kosa me jednostavno ostavilo nepokretnim. Stala si ispred mene, takodje s ruksakom, cekajuci da se pomaknem, jer sam bio na izlazu. Jedva nekako progovorih: “Izvini jebiga, nisam te vidio”…. Malo si se lecnula na zvuk naseg jezika, ali nista manje ljuta si rekla da je sve uredu… Izasli smo zajedno, jos jednom sam se ispricao, I rekao svoje ime.. odgovorila si…pruzajuci ruku, sake ne vece od male pticice. Kad smo se dotakli, staticki elektricitet nas je oboje pecnuo, povukli smo ruke oboje, smijuci se, povezujuci se preko te male boli… Ponudio sam te kafom, rekla si da ne pijes kafu, vec caj, i da si gladna. Krenusmo prema McDonalds… narucila si jelo, ja uzeo kafu. Sjeli smo… dok si pricala, nisam skidao pogled s tebe, I sve vise mi se svidjalo ono sto vidim… sitnije gradje, crvenokosa, sa atributima “sve na svom mjestu I u savrsnoj mjeri”… Trudio sam se da te slusam, dok pricas o svojim putovanjima u Kinu, Indiju I o planovima da posjetis Tursku… poslije sam ti pricao o Iraku, o svom poslu… Dotakli smo se veza, bila si sama, kao I ja, vec dvije godine, ne vezujuci se…
Cetri mjeseca kasnije, nakon bezbroj poruka, nebrojno sati skajpanja, svadja I diskusija, virtualnog seksa, slika I klipova, srecemo se na istanbulskom aerodromu… Grlim te cvrsto I okrecem oko sebe, dok radosno vristis… spustam te, gledamo se, smjesimo se I prilazimo usnama, svjeta nestaje, postoji samo tvoj dah, tvoj dodir I pogled… Poljubac je opijajuci, vreo, savrsen…ruke te cvrsto drze dok se poljubac nastavlja, razvija… Ne kazu dzaba da usne koje se spoje su ustvri duse koje se spoje… nase su bile kao jedno…
U taksiju do kuce si bila scucurena uz mene, sutjeli smo zagrljeni, svijesni samo jedno drugoga…Usli smo u kucu, I kad su se vrata zatvorila, bacio sam stvari na pod, zgrabio te u narucje, dok si me obuhvatila nogama, ljubili smo se divlje, vlazno, jezika isprepletenih, stenjuci, skidali smo se, napredujuci kroz hodnik. Oboje vec polugoli zavrsilli smo pod tusem.Dok sam pustao vodu skinula si ostatak sa sebe I preko kupatila prisla mackastim hodom, nasmjesena, zeljna, crvenih usana, kose I glatke bjele koze. Vec smo pod tusem, skidas mi bokserice I spustas se nize, uzimas ga u ruku, tvrd je vec dugo, toliko tvrd da boli, ljubis glavic dok me gledas u oci, I otvaras usta, pustas me u sebe, dok me drzis za dupe, nakon samo nekoliko poteza, svrsavam u ekstazi, prolivajuci ti se na jezik, otvaras usta, pustas da ti sperma curi niz bradu, dok me milujes po jos uvijek tvrdom kurcu……..
