Prvi greh ujne Gordane

ujnaGoca je svima poznata kao vaspitacica u vrticu u jednoj maloj varošici u Banatu. Sva deca su je obožavala, bila im je izuzetno draga zbog svoje blage naravi i negovane lepote koja ju je i u 42-oj godini cinila izuzetno poželjnom ženom u ocima mnogih muškaraca. Sve njene drugarice cesto su joj zavidele, govoreci kako eto ona ima baš skladan brak, cerku koja je uspešan dak gimnazije, lep posao i slicno…Najviše su ustvari patile jer su znale da su sve njih polako gazile godine a samo je Gordana s godinama sve više cvetala i bivala jednako lepa kao u mladosti. Njena povucena narav je stalno sprecavala druge muškarce da joj se približe i ona je ostala za sve godine braka uzorna supruga i majka. Ali, na svetu nema osobe ciji je život idealan. To je Gordana itekako dobro znala jer je u dubini duše bila veoma nesrecna. Bila je krhka osoba koju je lako povrediti, a u poslednje vreme njen muž koga je citava varoš poštovala, poceo joj je nanositi samo bol. Shvatila je koliko je pogrešila kada se udala za 12 godina starijeg coveka, uz to skrivenog pijanicu i kockara. Koliko je samo noci sama presedela i proplakala nad svojom sudbinom, a otkad im je cerka otišla u internat postajalo je samo još gore. Bila je ipak samo žena, željna muškog dodira i poljubaca, a svoju želju je morala da krije duboko u sebi. I gotovo nigde nije nailazila na razumevanje.

Jedino je ponekad tu bio on, Marko, mužev sestric, veoma lep i naocit mladic koji je upravo tih dana posle završenih studija otišao u vojsku. On je jedini od porodice znao pravu istinu o svom ujaku i jedino je on uspevao da razvedri ujnu svojim šalama i urodenim šarmom. Goca ga je volela i od cele familije bio joj je nekako najbliži. I kako je Gordanina usamljenost u dugim nocima bivala sve veca, tako su i njene misli sve više lutale po njenim starim uspomenama i simpatijama iz mladosti, secajuci se samo muškog dodira i stidljivih poljubaca. Ceznula je za pravim muškarcem, a to nije smela nikome reci…

Marko je jednako mirno odrastao. Uvek povuceno dete i dobar djak, tek, odjednom je izrastao u prelepog stasitog mladica, odmerenog i veoma muževnog, cak toliko da su krišom na njega padali pogledi i udatih žena, starijih od njega. A opet i on je, sad vec u svojoj 27-oj sve više poceo da se interesuje za žene. Ranije je tu bilo samo par bezveznih ljubavi a sad su u njegovim mislima mesto nalazile mnoge lepe žene o kojima je maštao. Gotovo godinu dana pred odlazak u vojsku uživao je u strasnoj ljubavi uz jednu lepu devojku iz kraja a onda je shvatio da je opet ostao sam. Tri meseca vojske joj je bilo dovoljno da ga napusti. Ponovo je bio sam i slobodan. Malo je patio, a onda rešio da ipak, posle dva meseca uzme odsustvo i dode u varoš, da poseti svoje. Morao se ipak suociti sa bivšom devojkom, a sem toga, setio se i nje, svoje ujne. Uskoro joj je bio rodendan, cetrdeset i drugi. Zapravo, prava istina je da je Marko mnogo cešce mislio na nju. U svojim najskrivenijim mislima je puštao mašti na volju, u pocetku se samo divio njenom telu i sanjario o tome kako je ljubi, a kako je vojska odmicala sve cešce je maštao o zabranjenim igricama sa ujnom. Naravno, to su bile samo njegove tajne maštarije…

Gordani je leto pocelo po starom, u stalnim problemima s muževim pijancenjem i kockom, koji su se završili saobracajkom u kojoj je jedva izvukao živu glavu i zaradio nekoliko nedelja bolnice. Povrh sve muke još je morala i sama provoditi duge noci u pustoj kuci. I to sve cešce placuci…Danju je pak, posle posla odlazila do bolnice.

Marko je došao na nagradno odsustvo, konacno, jedne srede pocetkom jula, veseo, uživajuci u slobodi van kasarne i mirisu leta. Marko je dugo cekao to odsustvo, možda i suviše dugo, buduci da su ga se svi u familiji bili veoma uželeli. Miris bakine pite koji ga je docekao u kuci ponovo ga je za tren vratio u detinjstvo i lepe bezbrižne dane… Ipak svi u kuci su bili pomalo zabrinuti i potrešeni tom nesrecom koja se dogodila njegovom ujaku.

Gordanu je u prvi mah prestrašila kasna zvonjava telefona, a onda se beskrajno obradovala kada je zacula Markov glas s druge strane. Pitao je kako je ujak, jel se oporavlja i kako je njoj samoj u kuci a ona je, glumeci, uzvracala kao je sve dobro i kako ce joj muž ipak brzo kuci. Jedino je bila iskrena kako jedva ceka da sutra vidi svog vojnika. Dogovorili su se da zajedno idu u posetu u bolnicu kad ona završi posao u vrticu…

Jedini vrtic u mestu nalazio se nedaleko od centra, odmah do parka u kojem su generacije odrastale i koji je uvek vrveo od klinaca i njihove graje. To jutro, pre polaska na posao, Gordana se neobicno dugo spremala. Sutradan joj je bio cetrdeset i drugi rodendan i želela je da tog petka izgleda lepo svojoj decici u vrticu i svom mužu i možda ponajviše, htela je da je Marko vidi lepu i doteranu. Šarena letnja haljina sa dubokim dekolteom savršeno je pristajala njenim jedrim oblinama i crvenim dugim uvojcima kose. Celo jutro decica su bila neobicno glasna; pitali su je milion stvari na koje je ona strpljivo odgovarala. Tik u jednom momentu, vrata su se otvorila i graja je utihnula kad se pred njima stvorio visok, nasmejan mladic. Ujnino lice se najednom ozarilo…

– Jao, Marko, mili moj… ? – rekla je ushiceno i gotovo mu se bacila u zagrljaj, poljubivši ga i dajuci mu priliku da oseti miris njenog parfema i toplotu njenog tela u tom ionako vrelom danu.

– Ne mogu da verujem, sreco moja, pa gde je moja vojnicina? – uvela ga je u prostoriju i predstavila decici. Našla mu je mesto sa strane i sela do njega pustivši decu da rasturaju igracke. Marku je, još pomalo opijenom njenim mirisom, samo prostrujalo kroz glavu kako se nimalo nije promenila, još uvek onako raskošna i poželjna kakvu je sanjao. – Evo me, ujna. Odsustvo. Kako si ti , šta ima? Ujak? – pitao je – Eh, kako, moj Markic. Ujak se napio i vidiš sad šta napravi. Jako sam zabrinuta za njega – govorila mu je, srecna što je pored nje i što zna da ce je on jedini saslušati i razvedriti… Pored njega se uvek osecala nekako sigurno, kao da je bilo dovoljno samo da vidi njegova široka snažna ramena i da bude zašticena.

Caskali su neko vreme uz kafu, pricajuci o svemu i svacemu. Ona je osetila par puta kako njegov pogled krišom nestašno luta od crvenih uvojaka kose do njenih oblina, odmeravajuci je, onako u prolazu. Kao da je osetila užarene iskrice koje je ostavljao na svome putu. A potom bi se postidela, prekorevajuci sebe zašto je obukla baš tu izazovnu haljinu. A nakon svakog takvog škakljivog momenta, oboje su skretali temu i pažnju na nešto drugo.

Roditelji su polako odveli svu decu kucama i njih dvoje podoše do obližnjeg grada u bolnicu. Ujak se veoma obradovao kad je video svog sestrica. Marko se takode radovao tom susretu, ali nije mogao da poveruje kad je video u isto vreme i koliko je isti taj ujak grub sa ujnom. Uporno je odbijao da proba kolac koji mu je ona ispekla, govoreci joj da nije ni morala dolaziti, da ne želi da je gleda. Marko je pokušavao da ga smiri dok je Gordana sve to trpela, na ivici da zaplace. Ranije je takvo ponašanje pripisivala picu i nervozi, ali sada je shvatala da je on bio ljubomoran na njene godine i besan što nije sposoban da je zadovolji. Bilo joj je žao što je Marko morao sve to da sluša, a opet i drago što nije sama sa mužem kojeg je nekada volela a sad samo trpela. Posedeli su par sati kod njega. Marko je bio mnogo drugaciji od svog ujaka i osetila se toliko slobodnom pored njega da je u povratku gotovo zaplakala pricajuci mu o svom životu. – Znam da ti je teško, ali moraš se držati, ujna, bice valjda bolje – pokušavao je Marko tešiti je. Cak su zajedno otišli na sladoled i smejali se njegovim dogodovštinama iz vojske. – Eh, Markic, milo moje, ne znam ja kako cu ovako – uzdahnula je, izlazeci iz autobusa – hajde sad kod mene, hocu da te pocastim za rodendan. Znaš da bih voleo, ujna, ali moram kuci, idemo na njivu pa da im pomognem, nemoj se ljutiti – morao je da je napusti, mada mu je bilo izuzetno lepo u njenom društvu. – Dobro, mili, ali sutra obavezno moraš doci na kolace. – rekla je ponovo ga zagrlivši i poljubila ga je u obraz, dovoljno da oboje još jednom osete onu napetost – Hvala ti za sve danas. – okrenula se i otišla niz ulicu u svojoj lepršavoj letnjoj haljini, što se nestašno uvijala oko zategnutih listova… Znala je da ce joj opet biti teško u duši jer ce biti sama, ali je osetila ujedno i neko cudno olakšanje jer je svaki put u mladicevoj blizini osetila neobicnu napetost i neko cudno treperenje u stomaku koje je polako prerastalo u požar… Nekako je sve u vezi s njim bilo tako lepo za nju i tako posebno se osecala, kao da je vracao u mladost i lepe trenutke. Juli je mesec kada su noci pakleno vruce. Gordana se citavu noc nemirno okretala u svom praznom krevetu. Dugo joj je trebalo da usni, razimišljala je kako joj je bilo lepo tog dana, poptuno drugacije u odnosu na sve one nesrecne trenutke koje joj je muž priredivao. Mislila je o tome kako je svo vreme braka pored njega samo patila, bila je tako željna muške ljubavi, dodira, seksa… Prvu noc nakon dugo vremena da je sanjala… i to šta… i koga… Sanjala je Marka. Sanjala je da je ljubi, onako, muški, poželjno i strasno… Sanjala je njegove snažne ruke na svojim sisama, kako ih miluje i ljubi… Toliko se uzbudila u snu, da se probudila u potpuno uskomešanoj posteljini, a što ju je sasvim iznenadilo i zbunilo, bila je potpuno vlažna medu nogama… Nije mogla da veruje i dugo je sedela u mraku, pokušavajuci sebe da ubedi da ipak nije njega sanjala, da to nisu njene stvarne želje, iako je njeno medunožje ostalo izdajnicki vlažno. Otišla je na kraju da se istušira i potom ponovo usnila, ovaj put sa zabrinutošcu da ce možda opet ili još i gore stvari sanjati…

A iste te noci, na drugom kraju sela, Marko se vracao iz izlaska sa drugarima. Sve devojke koje je video te veceri u njegovim mislima nisu mogle da zamene njegovu lepu, jedinu ujnu. Od kad je došao na odsustvo, ta žena ga je naprosto zacarala svojim mirisima, svojim dugim uvojcima kose boje višnje, punim mesnatim usnama, nežnim pogledom i ponajviše svojim raskošnim oblinama koje su mu pamet zavrtele toliko da je stalno u misli vracao sliku Gordaninog jedrog dekoltea i suknje, zategnute preko krupne, oble i naglašene guzice. To ga je izludivalo i mada je znao koliko su grešne te misli, štrašno su ga uzbudivale. I kad je legao u svoj krevet, nije izdržao, izvukao je svoj ogromni nadignuti kurac i polako ga poceo drkati, zamišljajuci samo svoju lepu, guzatu ujnu… Strašno jeste i grešno, ali to su samo maštarije, mislio je… I uz te strasne maštarije je i zaspao, znajuci da ce vec sutra imati priliku da je vidi…

Veselo igranje suncevih zraka na njenom jastuku probudilo je Gordanu i ona se lenjo izvukla iz kreveta, istežuci svoje raskošno telo. U glavu su joj dolazile slike sinocnjeg sna ali se trudila da ne razmišlja o njima, otišla je do kupatila i dugo se tuširala, milujuci svoje zgodno telo koje nije imao ko da pomiluje… Kapljice vode što su klizile niz njenu kožu imale su zadatak da ublaže tu želju i da je vrate u stvarnost… Došlo joj je da place nad svojom sudbinom. Bio joj je cetrdeset i drugi rodendan a bila je sama. Ako, nema veze, proslavice ga danas sa svojim Markom. Doterala se još lepše nego obicno, obukla je crne tange i cipkasto crno prsluce u kojem su kipele njene grudi. U takvoj kombinaciji nije odolela da ne obuce i crne carape sa podvezicama i njenu omiljenu suknju od crnog satena za koju joj koleginice uvek kažu da savršeno naglašava njene obline… Malo pre nego što ce krenuti iz kuce nazvala ju je cerka. Bila je na moru sa društvom i samo je majci poželela srecan rodendan, ne cekajuci da cuje još jedan savet da se cuva i pazi. Porucila joj je da je u žurbi i da puno voli i nju i tatu i spustila je slušalicu.

Gordana izade iz kuce s osecajem kako eto i cerka ima svoj život. Osetila se samom.

Marko je tog jutra jako dugo spavao, odmarajuci od kasnog izlaska i tulumarenja s društvom. Tek, u neko doba, cuo je glasove iz dnevne, polako se izvukao iz kreveta i lenjo isteglio svoje mišicavo telo, brzo navukao samo letnje pantalonice i izašao iz svoje sobe. Tek ušavši u dnevni boravak, lice mu se ozarilo. Majka i ujna se sedele na krevetu i pile jutarnju kafu i naravno, vodile uvek isti razgovor. Ujna joj se prilicno snuždeno jadala o njenom nerazumnom bratu, majka je samo cutala govoreci kako ni sama nije pametna i da ne želi da im se meša u brak.

I Gordanino lice se ozarilo u momentu kad je Marko ušao u sobu. Sav teturav od spavanja, razbarušene kose i mišicavih golih prsa licio je na nekog grckog boga. U momentu je gotovo osetila kako je sestric guta pogledom prelazeci od njenih lakovanih cipelica, preko golih listova i kolena i njenih bujnih grudi, konacno se bezobrazno sudarivši sa njenim iznenadenim pogledom. U momentu je preplavila cudna jeza.

– Cao, ujna. Hej, pa tebi je danas rodendan!? – veselo je Marko pozdravio i odmah krenuo prema njoj – E, znaš, ovi moji mi ne daju para, pa cu ti ovako samo na prazno cestitati… – rekao je vec stežuci njenu nežnu šaku svojim snažnim prstima. – Hvala ti, mili moj – jedva je stigla da uzvrati, dok je on poljubio u obraz, spuštajuci usne opasno blizu njenih. – Ma ti si moj pravi kavaljer i bez poklona – uspela se i našaliti sedajuci nazad na kauc. Sedeli su još neko vreme svo troje, caskajuci o svemu, poslovima, ujakovom sporom oporavku. Konacno, dve žene se spremiše i podoše u grad, u posetu Markovom ujaku. – Joj, ubi me vec ovo stalno hodanje gore-dole. – žalila se Markova majka ustajuci. – Samo da mu bude bolje… Hajdemo. – A ti Maki, obavezno danas naidji do mene. – rece mu ujna, popravljajuci svoju šarenu bluzicu – napravila sam tortu koju ti najviše voliš, a zaboravih je poneti. – Super, torta. Docicemo ja i mama. Hajde, pozdravite mi ujaka – ispratio ih je pogledom niz ulicu i u mislima se vec spremao da ide na kupanje na obližnju reku. Nešto je pojeo na brzinu, uzeo svoj stari bicikl i odvezao se, trudeci se da odvrati misli i od sinocnjeg sna i od ujne, ujaka… I bio mu je to jedan od najlepših odlazaka na reku. Kupao se sam, daleko od svih, uživajuci u prirodi i tihom šumu reke. Sunce se snažno probijalo kroz granje i igralo se na njegovom licu, opijajuci svojom toplotom. Uskoro je i zaspao, duboko i cvrsto. Više nije mislio ni na svoju propalu ljubav, ni na glupog komandira u vojsci, kao da je konacno našao mir i snagu da uživa u životu. Tek kad je sunce vec klonulo na zapadu, nešto jaci vetric ga prenu iz sna. Mislio je da se još jednom bucne u vodu ali sad je vec nila previše hladna, on pokupi stvari i pode prema selu. Kad je došao do kuce, majka se još nije bila vratila, ali uskoro se i ona pojavi na vratima. Vidio je po njoj da se nervirala. – Šta je sad opet bilo? – Eh, šta, ma znaš i sam. Onaj moj ludi brat zaista postaje nesnošljiv. Jadna Gordana, ja ne znam kako ona uopšte izdržava sa njim. – Opet su se svadjali? – Znaš vec! Ne znam šta bi on hteo. A ona, jadnica, toliko je dobra da mu ništa nije zgrešila. Hajde, idi ti do nje, ja necu s tobom, noge me strašno bole. Hajde idi, rekla je da obavezno dodeš na tortu. Presvukao se u svoje omiljene lanene pantalone i krenuo je. Dobro poznatom ulicom ka ujakovoj kuci. Tim putem je još kao klinac prolazio i kako vodi pored jedine cvecare u selu, setio se da ujna obožava cvece… Kupio je jednu kao krv crvenu ružu i nastavio njihovoj kuci. Bila je to prilicno stara i trošna kuca koju je jedino ujna uvek održavala i brinula se da je dovede u red. Secao se kako su ujak i ujna planirali da sagrade novu kucu, ali to nikad nisu uspeli, najviše zbog ujakovog pica i kartanja.

Dvorište im je mirisalo na lipu koja se zaštitnicki natkrilila na njegovom ulazu. Taj miris ga je secao na detinjstvo kada je cesto dolazio kod ujaka da se igra sa sestrom. Otvorivši kapiju, docekalo ga je pretece režanje njihovog psa, starog cupavog rundova, ali cim ugleda Marka, pretece režanje se pretvori u umilno cviljenje i veselu igru oko njegovih nogu. Prošao je uskom stazicom do praga i pokucao na vrata, pa ih polako otvorio. Ujna je sedela u fotelji i tražila u svojoj torbici najnovije recepte koje joj je doktor prepisao za muževe lekove. I ona je tek bila stigla i još nije uspela ni da skine omiljene lakovane cipelice. Crvene lokne njene lepe kose padale su joj do ramena i uvijale se oko vrata. Tek, njen tužan pogled je skrivao sve ružno što je taj dan ponovo doživela od muža i to pred njegovom sestrom. Stisnula je usne, spremna da zaplace, ali je iz misli prenu otvaranje vrata. Lice joj se ozari kad na vratima ugleda Marka. Divno joj je izgledao, onako visok, lep i nasmejan i beskrajno simpaticno držeci u ruci crvenu ružu za nju. Odmah je ostavila torbicu i ustala da prihvati taj skromni, ali prelepi znak pažnje. – Marko, mili moj, došao si – rece srecna što ga vidi i što nece bar taj dan presedeti sama. – Cao, ujna. I srecan rodendan, ovaj put sa malim poklonom – rece on, stidljivo pružajuci ženi rascvetalu ružu. – Izvoli, sad sam je kupio, da mama ne kaže kako njoj nikad nisam ni cvetak kupio. – Jao, sreco moja, pa hvala ti. Ti si zaista divan, a divna je i ruža – rece ona, ljubeci ga u obraz u znak zahvalnosti i istovremeno zasipajuci ga mirisom svog parfema. – Hajde, udji. Ja sam ti sama, kao po obicaju. – okrenula se da odnese cvet u vazu, dajuci Marku priliku da odmah osmotri njene raskošne obline, uzak struk, veliku zadnjicu i prelepe, skladne noge, koje su se, cinilo mu se, dodatno isticale na štiklama. – Ma i mi smo se skoro vratile, evo nisam se još ni presvukla. Sedi tu, sad cu ja, samo kafu na nastavim… – cuo se njen glas iz kuhinje. – Kako je ujak? Ide li nabolje? – Eh kako. Ma nikako – rekla je mnogo potištenije, vrativši se i sedajuci na kauc nasuprot Marka. I on je sad primetio njen tužni pogled i brzo je pokušao da skrene temu. Gordanina suknja blago otkri njena kolena i lepe noge, što i Marko primeti, pomislivši kako je zaista neodoljiva tako jedra i bujna. – Ma hajde, mani ti ujaka, daj to vino da nazdravim ja svojoj super ujni – rece on, smešeci joj se. – Eh, šašavko moj, sad cu ja, a bogami i ja cu vino, pa nek se i napijem… – rece žena hitro dohvatajuci bocu crnog iz regala. Još uvek nije primetila koliko je pomno prate njegove krupne oci. Nasula je u visoke kristalne caše za oboje i poslužila zajedno sa kafom koja je u meduvremenu bila gotova. Blago se nagnuvši, pazeci da ne prospe kafu, ponovo je i nesvesno pružila priliku svom vojniku da odmeri njene bujne, velike dojke, koje su se nadimale ispod bluzice. Mozak su mu opijale u stilu tihe muzike koja je svirala na radiju. A iskušenje da bude još vece, sad je sela na ugaonu još bliže njemu i suknja joj je još jednom nestašno pobegla preko kolena,tek nagoveštavajuci lepe oble butine. – A Mima nije dolazila? – pitao je Marko za njenu cerku. Cudno mu je bilo da je nema na majcin rodendan, a bilo mu je veoma žao ujne. Bila je oduvek vema dobra prema svima, brižna majka, a videlo se da vene tako sama. – Javila mi se. Danas ide na ekskurziju pa nije mogla doci. Hajde da se kucnemo! – Živela ujna, a nek je i Mimi srecan put ! – Ma bori se i ona nekako. Nece da prizna, ali i nju je strašno potreslo ovo sa ocem. Teško je to, Markic – govorila je sada vec vidno rastužena. Uzela je vino u par krupnih gutljaja, poput pijanca koji želi da cim pre utopi svoju tugu. Marko je sad shvatio zašto je njegova majka bila toliko potrešena danas. Ocigledno je ujak bio još grublji nego inace. Na ujninom lepom licu se tacno videlo koliko je slomljena i tužna. Pogledala ga je i shvatio je da su joj oci prepune suza. Nije imao reci i vec u sledecem trenutku suze su joj potekle i zajecala je. – Ahh, ne mogu više Marko, ne mogu. On je odvratan … prema meni. Užasno, eh, eh. – suze su joj lile niz obraze i ridala je kao malo dete. – Ubija me polako. Joj, majko moja – sad se vec sva tresla.Marko se i sam potpuno usplahirio ne znajuci kako da joj pomogne. Bilo mu je žao i uspeo je samo neubedljivo prozboriti. – Nemoj, ujna, hajde nemoj plakati. Sve ce se to srediti. Videceš. – Joj, ne mogu, Marko. Izvini, molim te al’ sve mi se skupilo. –rekla je pokušavajuci da zakloni lice rukama. – Majko moja, ne znam šta sam ja Bogu zgrešila, da me tako kažnjava… – ponovo se izjadala a onda pocela tiho da uzdiše. Marko je konacno shvatio da je mora nekako utešiti i iako nikada nije znao kako smiriti ženu, približio joj se i seo tik do nje. Pokušao je što nežnije da je zagrli. Osecao je kako sva drhti od jecanja. – Hajde ujna, hajde, budi jaka, nemoj plakati. Sve ce biti dobro, smiri se. Zgrcena i uplakana, osetila je njegovu blizinu i njegovu snažnu ruku oko svojih ramena i zacudo, bilo joj je odmah malo lakše. Osecala je kako svojim rukama nežno miluje njenu mirisnu kosu i kako joj briše suze, izgovarajuci reci koje su je vracale u život: – Ne brini, evo, pa ja te volim… i tu sam kraj tebe. – Na kraju, poljubio ju je u obraz, nežno, tik pored napucenih usana i sva je zadrhtala od one cudne jeze. A tek njemu kako je bilo… I tako uplakana i nesrecna, nenormalno ga je uzbudivala blizina njenog tela. Krv mu je jurcala žilama i jedva se uzdržavao da ne napravi glupost. – Sreco moja i ujna tebe voli. Ti si mi jedina pomoc. Evo, necu više plakati, ne brini, daj da nazdravimo… – uzvracala je pažnju, vešto se izvlaceci iz mladicevog zagrljaja koji joj je donosio samo uzbudenje koje je znala da teško može savladati. Nasula je pune caše oboma, iako ju je vec hvatala vatra i od prve caše. Muž joj je jednom rekao kako jedino vino može utopiti tugu i ona je taj recept primenjivala. Popila je još par opuštajucih gutljaja. I odjednom više nije marila ni za satensku suknju koja je vragolasto bežala s njenih kolena, samo su neobavezno cavrljali oko nebitnih stvarcica i mnogo je uživala u njegovoj blizini, pa cak i u njegovim ispitivackim pogledima koji su je cinili ponovo mladom i poželjnom. Vino je ucinilo cak da dopusti sebi i prikriveno koketiranje sa mladicevim ocima. Uzbudivala ju je pomisao da njen Marko tako opcinjeno gleda u njene nabujale grudi i gola kolena. Ponovo se osecala lepom i mladom i … osetila je uzbudenje. Strašno, kao cudan cvor zavezan u stomaku i trnci po celom telu… Više nego ikad pre, trebao joj je muškarac. To joj je prolazilo kroz svest, pomucenu vinom. Ali to nikako nije smeo biti ON. Ma, mrzela je svoj život… A tek njemu kako je bilo u glavi. Citav haos. Kako bi voleo da mu ona nije ujna, možda bi i smogao snage da joj kaže koliko ga uzbuduje. Ovako, trpeo je i krišom bacao poglede na njene raskrupnjale grudi. Kako li ljude najviše privlace stvari koje su im najstrože zabranjene. Ali, neka mislio je, bar može da uživa sa njom u jednom opuštenom danu. Ona je bila duša od žene i zaslužila je da joj neko bar rodendan ulepša i da je nasmeje. Donela je tortu, onakvu kakvu je najviše voleo, i zajednicki su se sladili. – Hajde, uzmi još, znam da voliš – nudila je vec trece parce. – Ne mogu više,ujna. Ti baš hoceš da me ugojiš… –branio se – Važi, samo da znaš, ja sam samo zbog tebe baš ovu tortu pravila… Ti si mi danas jedina sreca i uteha… – rekla mu je, konacno se malo osmehnuvši, dajuci mu da primeti kako ju je vino blago opilo. – Hajde, upali muziku da slušamo, imaš ujakove cd-ove tamo na komodi… – Jao, super, moramo se malo i proveseliti na rodendan. – nasmejao se Marko, podešavajuci spravu i pustio je neke balade koje je ujna prethodne veceri puštala.

Lagana muzika je neobicno prijatno ispunila prostor stare kuce, donevši mladicu prijatan osecaj da je uspeo razvedriti svoju tužnu i uplakanu ujnu. Ona se konacno razveselila, videvši koliko mu je stalo do nje. Opazila je njegove užarene ispitivacke poglede i jako cudni osecaji su joj ispunili dušu. Uvek stidljiva i smerna žena, prvo se posramila kada je shvatila kakvu je reakcija izazivala kod njihovog mladog sestrica kojeg je uvek gledala kao sina kojeg nikad nije imala, a onda je morala sebi priznati da joj je sve više prijao osecaj da neko u njoj gleda zgodnu ženu. Ponovo se osetila poželjnom i lepom, kao i prvih godina braka. Sela je na fotelju, shvativši da još uvek nije izula svoje lakovane cipelice na štiklu. – Eto vidiš, kad mi je ove cipelice kupio tvoj ujak, govorio je kako ce me i na bal voditi da plešem u njima, a ja nikad nisam mrdnula iz ovog sela… – govorila je ironicno, pokušavajuci da odveže kopcu. – E ako je tako, hajde ujna, pleši onda sa mnom – rece mladic, želeci u sebi da ponovo dode u priliku da je zagrli i udiše njen zavodljivi parfem. – Ma hajde, beži, matora ti je ova ujna za plesove. – branila se a i stidela – Hajde, molim te, moraš plesati za sopstveni rodendan – rece on uporno, uhvativši je za clanak na ruci. I baš taj dodir njegove ruke ju je razoružao i naterao da pristane na još jednu sitnu ludoriju. Ustala je i iskoracili su na slobodan prostor pored fotelje… Sentiš muzika i crno vino koje je kolalo njihovim venama ucinili su da se oboje još malo opuste i zauzmu stav za ples, kao nekakav ozbiljan plesni par. Oboma je srce ludo tuklo u grudima, jer bez obzira na sve, nikad se nisu osecali toliko bliskim jedno drugom. Poceli su se lagano njihati u ritmu muzike, ujna nešto nespretnije od mladica, zbog cega se cak malo i stidela i branila se da ne ume. On joj je predložio da promenu tehniku tako da ga je ona sad obgrlila obema rukama, a on je svojim snažnim šakama sigurno obuhvatio oko struka. Sad su se još više približili i gotovo je cuo ujna Gocino srce kako jako tuce, kao u preplašene srne. Ona je pak mislila da ce se srušiti od napetosti. Dozvolila je sebi da se nade u pravom pravcatom stiskavcu sa Markom i uopšte nije znala šta da radi i kako da se ponaša, buduci da je on svo vreme bio divan prema njoj i beskrajno kulturan i pažljiv. Pomislila je da ce joj biti lepše ako prestane da razmišlja i prepusti se plesu. I zaista bio je neverovatno lep osecaj i njoj i njemu.

Marka je cak toliko poneo trenutak, ujnina mirišljava kosa i pogled na njen jedri dekolte da ju je i nesvesno poceo privlaciti bliže svojim grudima. Osecajuci potpunu sigurnost u njegovom zagrljaju, Goca se lagano prepuštala i privijala uz njegovo narucje, neoprezno ne mareci za sve cešce dodire njihovih tela. Dodire koje Marko nikako nije mogao da ne oseti i koji su u njemu palili sve vecu strast i pravu neizdrživu požudu ka svojoj zgodnoj ujni. Krv mu je jurcala svim žilama i dizala uzbunu medu nogama. Neverovatno brzo i neobjašnjivo, kurac mu se strašno digao na sopstvenu ujnu. Iznenadni strah i stid ga je skamenio na momenat. Nije znao šta da uradi da to i ona ne primeti. Nije smeo da prekine ples jer bi ona sigurno videla sada vec ogromnu nabreklinu na lanenim pantalonama, a nije se usudivao ni previše da se približi jer ce ga zasigurno osetiti.

Ujna je osetila kako se Marko najednom zbunio, zastajao, cak joj se cinilo i zacrvenio i pitala se šta mu je odjednom. – Sreco moja, pa šta ti je, ne želiš više da plešemo? – pitala ga je u jednom momentu, ne odvajajuci glavu od njegovog ramena. – Ništa ujna, malo sam se zamislio. Plesacemo. I meni se svidja muzika – njegov nesiguran odgovor ju je ipak ponovo smirio. Sve dok se neminovno nije pocelo dešavati, izbistrivši njihove glave. Jedan slucajan dodir, pa onda i drugi malo duži i odmah zatim treci, najduži, koji je Goca sasvim jasno osetila u predelu ispod svog pupka presekao joj je dah. Kao grom ju je pogodila cinjenica da je osetila dodir mladicevog nestašnog kurca u punoj erekciji. Oboje su se najednom uplašili stvarnosti u kojoj je ona, njegova ujna izazvala toliko burnu reakciju kod mladog rodaka. Oboje su se skamenili, zastali, zaustavili dah. Ni muziku više nisu culi od silnog bubnjanja u ušima… Trenuci kao vecnost. Plašili su se da se odmaknu i suoce sa istinom, a plašili su se i daljeg nastavka ovog fatalnog dodira. Marko je hteo u zemlju da propadne, Gordana, zatecena i izgubljena stajala je kao kip, nemajuci snage od silne sramote da ga odgurne od sebe. Sad su mogli cuti svoja srca kako preplašeno lupaju…

Iako se osecao kao lopov uhvacen u kradji i mada je hteo u zemlju da propadne zbog svog patrijarhalnog vaspitanja i poštovanja koje je osecao prema njoj i ujaku, Marko je uspeo prvi doci do daha i konacno odvojiti ruku od njenog struka. Gordana, pak, kao da je izgubila svu snagu, razum i svest da mora prekinuti svaki dalji kontakt, ostala je da stoji pred njim poput uplašene košute kojoj je srce toliko lupalo da je mislila da ce iskociti. Osetila je njegovu snažnu ruku kojom je pomilovao po bujnoj kosi, u nadi da ce izmoliti oprost i pružiti bar neko izvinjenje. Cak joj se ucinilo i kako on prestrašeno zamuckuje da mu je žao i da nije mogao da se suzdrži… Nije se usudivala da ga pogleda, nije ništa progovarala, plašeci se svakog pogrešnog pokreta. – Izvini, ujna, izvini – zamuckujuci je ponavljao Marko, ubeden da ga ona prezire, pokušavajuci da izmoli oprost i pokušavajuci u mislima da smanji svoje uzbudenje. Uzalud.Ogromno nabreknuce na hlacama je postajalo samo još vece i tvrde.

Žena se potpuno zbunila i cinilo joj se da ni rec ne ume da izusti, ne shvatajuci da ce time samo probuditi svoje ženske, iskonske nagone. Mladic joj je, nesvesno rukom milujuci kosu, ustvari samo dodatno pomucivao vec opijenu svest. Niko nikada nije u njoj izazivao takvu reakciju, da zaboravi na razum. U jednom momentu je shvatila da je sve manje bila nedodirljiva i shvatila je da je osetila uzbudenje, koje se sad vec razlivalo celim njenim telom. Tako nešto je bilo neverovatno i užasno i ona je to znala… ali ipak je ostala da stoji tik uz njegovo telo, kao omadijana muškim mirisima njihovog mladog sestrica. Postidela se. Bilo je samo pitanje trena kada ce Marko shvatiti šta se sa ujnom zapravo dešava pa je pokušala nekako da smiri situaciju, ali sasvim necujno i slabašno rekavši. – Nisi ti kriv, mili, ja sam… Nisam znala… da ti baš tako reaguješ na … mene. – rekla je iskreno i neoprezno ga pomilovala po kosi. Marku je zadrhtalo u grudima, progutao je knedlu u grlu i zagrlio ženu… Prvi pokušaj poljupca Gordana je još nekako i izbegla te su njegove usne završile na njenom obrazu, ali jednako su je opasno opekle, da ju je nacisto oblilo crvenilo. Cula je njegov šapat: – Ujna, oprosti, ne znam šta mi je. Ne mogu više da ti skrivam, strašno me uzbuduješ- govorio je pokušavajuci ponovo da pronade njene mesnate usne ali ga je ponovo docekalo njeno nevešto izmicanje. Ipak, ohrabren njenim cutanjem i ženskim mirisima probao je i treci put… Konacno, zbunjena i uzbudena, ujna Goca popusti i gotovo zadrhta od uzbudenja kad joj se usne spojiše sa vrelim Markovim. Bože, kako su zabranjene stvari uvek i najslade. Imala je osecaj da je niko nikada nije tako lepo ljubio i pocela je da mu uzvraca poljupce. Isprva nesigurno, uplašeno, a potom sve slobodnije… ljubili su se na sred sobe koja se okretala oko njih… Ne znajuci kako se to uopšte dešava, imala je osecaj da su njegove usne nešto najslade što je ikad dotakla svojima. Pokušavala je da se otme tom osecaju i da pobegne iz tog grešnog zagrljaja, ali prosto nije imala snage. Srce je polako nadvladalo razum i poput nekog jakog magneta je privlacilo u njegove snažne muške ruke. Pokušavala je u mislima uveriti sebe da se mora odupreti iskušenju i ostati uzorna i moralna žena, ali zakoni prirode i primarni instinkti su svakim novim poljupcem nadvladavali razum i njeno telo je reagovalo na milovanja njihovog mladog sestrica onako kako nikako nebi smelo… Sve dublje i nepovratno je tonula u greh; znala je to, osetivši kako su bradavice bivale sve kruce i kako je sve više vlažila medu nogama. I nju je on strašno uzbudivao. Pustila ga je da je još jace privuce k sebi i još slobodnije je pocne hvatati i milovati svuda po njenom raskošnom telu. Markove ruke su drhtale dok joj je to radio. I on je bio prestrašen, možda i više od nje, ali je istovremeno bio i gonjen gotovo životinjskom požudom za svojom guzatom ujnom. Ionako preveliki kurac koji je Marko imao sad je u gacama potpuno poludeo, dosežuci strašne dimenzije i praveci pravu planinu medu nogama. I ona ga je osecala na donjem delu svog stomaka, ježeci se od njegove tvrdoce i velicine. Njegove ruke su strasno ispitivale obline koje je krila ujnina košulja i dok je levom cvrsto pridržavao za struk, desnom je, polako, ispitivacki uhvatio za krupnu, tešku dojku koja se nadimala od njenih krupnih udisaja.Marko je drhtao dok ju je polako mesio i dalje išcekujuci njenu reakciju, ali je opet izostala. Iznenadilo ga je da cak preko prsluceta oseca ujninu ukrucenu bradavicu. Ona je svo vreme crvenila od srama i skrivala pogled ali i dalje stajala kao opcinjena, dozvoljavajuci mu ono što nije smela. Drhtala je dok joj je otkopcavao dugmad na košulji. Bila je uzbudjena kao nikada pre. Kada je otkopcao dovoljno dugmadi da se jasno vidi njeno cipkasto prsluce, Marko malo zastade i utisnu još jedan dugi, strasni poljubac u ženine socne usne. I dalje naišavši na precutno odobravanje, on pažljivo, strašljivo zavuce svoju ruku pod ujninu košulju i pritisnu svoj veliki dlan na krupnu sisu. Gocino prsluce je naprosto kipelo i bilo je nedovoljno da sakrije tvrde, ukrucene bradavice koje su odavale njeno uzbudenje. Osetivši kako on nežno prelazi dlanom preko njih, stresla se od napada vreline kroz celo telo. – Oh, mili – nesvesno je tiho izustila. Tonuli su u greh. Drhtali su oboje. Marko je nastavljao svoje napade, ohrabren ujninim dubokim uzdisajima. Mic po mic, uspeo je izvaditi, najpre jednu pa drugu sisu iz njenog tesnog prsluceta. Oduševio se kad je ugledao njene nakostrešene bradavice sa divnim velikim oreolima, jednako naježenim od uzbudenja. – Jooooj, mili, šta mi to radiš?…..Ne smemo, ah, bojim se ….zgrešicemo…. nemoj… – zamuckivala je Gordana, pokušavajuci da se brani od nabujalih osecaja. Ali, krv je vec isuviše uzburkano kljucala u njenim venama i sledeci dodir snažnih ruku na svojim osetljivim bradavicama ju je gotovo izbezumio od uzbudenja. Cula je kako joj njihov sestric napaljeno šapuce na uho: – Ne boj se .. ujnice… znam da ti je teško… ne brini, samo malo …maženja, nikom necemo reci. Shvatala je da mu se polako potpuno predavala, nemocna da odoli njegovom muškom mirisu i još uvek ogorcena na muža koji ju je ponižavao. Srce je ludo tuklo u grudima i Marku. Iako je sa bivšom devojkom u tome bio veoma spretan, zavodenje rodene ujne je bio mnogo složeniji zadatak. Sa svakim novim dodirom se tek pomalo opuštao i shvatao da i njen otpor popušta. Osetio je kako mu se uvija pod rukama i sve cešce dodiruje njegovo nabreknuce, mada i dalje izbegavajuci direktne poglede. Spustio je glavu u ženina njedra i usnama obuhvatio levu bradavicu, izazvavši njen duboki uzdah…Liznuo ju je vrhom jezika par puta osetivši njihovu nadraženost i satensku mekocu krupne bradavice. Gordana je pomislila da ce se onesvestiti od udara groma u tom momentu. Razum joj se skroz pomutio kad je osetila kako je Marko s uživanjem sisa. Zbunjena, u magnovenju se zgrcila i pribila se uz njegovo snažno telo, obilno vlažeci medu nogama. U mislima je sama sebi govorila „Samo još malo, još malo da se pomazimo, pa cu se odmaknuti…“. Tešila se, pokušavajuci da u sebi probudi vernu i smernu ženu, koja je polako klonula pred bazicnim instinktima. Sad su bili isuviše daleko od obicne bezazlene igrice. Marko je osetio kako ujna više ne izmice svoje telo pri sve cešcim sudarima sa njegovom nabudženom tvrdom kurcinom. I dalje joj nadražujuci krupne sise, slobodnom rukom je krenuo u dalje istraživanje zanosnih ujninih oblina. Rukom kojom ju je cvrsto držao oko struka, polako je, istraživacki, krenuo naniže, preko crne satenske suknje. Oduševio se oblinama koje je toliko krišom zamišljao. Neodlucna da ga zaustavi, nesigurno je pokušavala da izusti – Aaaahhh, nemoj… sreco moja…ne bi ..smeli..dalje… Oh, Marko…- uzdrhtala je kad je mladic snažnom rukom zgrabio veliku, zategnutu guzicu… – Oh, ujnice… – dahtao je Marko, izgubljen u mirisima njene bluze i tela i iznenaden cinjenicom da je preko njene suknje napipao tanga gacice. To ga je još više uzbudilo i ruku je spustio još niže, krecuci u završni juriš. Rukom je kliznuo niz oblu butinu, sve dok nije prešao preko ruba ujnine suknje, dotaknuvši toplo koleno. Goca je zadrhtala, znajuci da ce ta njegova ruka uskoro krenuti i ispod njene suknje… – Marko…bojim se mili…zgrešicemo… Strašim se … rod smo… Marko je sad umesto odgovora prosto poljubio i lagano pokrenuo ruku nagore, držeci je uz ujninu oblu butinu. Polako, mic po mic ispitivao je toplu bedru u svilenim carapama, dok je ženu poduzimala cudna jeza. Išcekivala je cuteci svaki sledeci osecaj i muški dodir. Marko je po njenom ponašanju shvatio koliko ju je ujak morao zapostavljati, cim mu je sve to dozvoljavala. Stajala je kao ukopana, nudeci mu svoje zgodno, jedro i negovano telo. Suknjica je sve više i više popuštala pred Markovom rukom i otkrivala tajne koje je momak mogao samo zamišljati. A ono što je i naslucivao dok ju je promatrao kako sedi na kaucu, sada mu se i obistinilo. Ujna Goca je nosila carape sa halterima. Zaista je bila super, pomislio je, na mah nekako divna i nežna, a cesto nevideno jebozovna zrela žena. I kad je osetila muške prste na rubu carapa i na svojoj goloj koži butina, otegnuto je uzdahnula, vec i previše uzbudena i opijena svojim Markom. – Ohh, bože… šta mi radiš..? – vec je gotovo buncala, predajuci mu i poslednji štit svoje odbrane. Zbunjeno je pogledala nadole, pokušavajuci da vidi svoju zadignutu suknju i Markovu ruku zavucenu medu svojim butinama… U tom trenutku on je napokon uspeo da ulovi ujnin pogled, ali ne onako bistar i veseo, vec nekako opijen, zamagljen i izgubljen. Bila je gadno uzbudena, sad je znao za sigurno. Njene krupne oci su konacno otkrivale potpunu predaju, koju je on pokvareno iskorišcavao. Prevukao je ruku preko glatke nežne kože ujninih bokova i položio je odlucno na veliki, obli i istureni guz. Nežna gola koža je odgovorila podrhtavanjem. I Gordani je neobicno prijao taj dodir, kao da je konacno popuštao grc u stomaku. Zagrlila ga je cvrce i uplela prste u njegovu gustu kosu i ponovo se nesmotreno sudarila sa njegovim nabreknucem. Marko je goreo od želje i kurac je vec slinio za njom, praveci citavu fleku iznad levog džepa, odavajuci položaj glavica. Spustio je i drugu ruku pa je uhvatio sigurno za njenu veliku guzicu, napipavši tkaninu njenih gacica. Jednom rukom uživajuci u podatnosti ujnine guzice, drugom je polako klizio uz obod gacica ka njenom vrelom medunožju.

Gordanine misli su bile nekako cudno usporene, kao da je bila drogirana. Nije shvatala šta ce uslediti i vec u sledecem momentu Markova je ruka, vodena požudom, skliznula tamo gde nikako ne bi smela… na ujninu picku. Ona je prigušeno ciknula osetivši mladicev veliki dlan na svojoj otecenoj i dugo zapostavljanoj pizdi koja je izdajnicki vlažila, natopivši male gacice toplom sluzi. Ugrizla je svoju donju usnu da sakrije svoje uzbudenje, kojeg se stidela pred njim. Marku je srce stajalo u grlu, ali ga je ohrabrilo kad je shvatio koliko je ona bila vrela i vlažna medu nogama. Nežno je trljao prstima preko mokre tkanine gacica, osecajuci kako su usmine nabubrele. Njegovi dodiri na tom mestu su je sada potresali više nego li išta drugo i ona se doslovno tresla u tom grešnom klincu. Gledao ju je kako drhti, sva zadihana i zamucenog pogleda zariva nokte u njegova široka ramena. Iako nije imao iskustva sa starijim, zrelim ženama, znao je za sigurno… bila je spremna da ga primi. Možda ne toliko u glavi, koliko u srcu. Nastavio je nežno da je masira preko gacica, ljubeci je po vratu… Prineo je usne ujninom uhu, malo gricnuo resicu i šapnuo joj: – Ujna, izvadi ga… – bile su reci koje su njoj sledile žile. To je znaci…to, mislila je. Sad više nije bila igra… Ostala je zbunjena, još uvek posramljena zbog zadignute suknje i tangica, plašila se šta ce uslediti. – Hajde, ujnice, hajde mila, ne boj se, to sam ja, tvoj Marko… izvadi moj kurac… – navodio ju je polako. Uhvatio je njenu negovanu ruku dugih belih prstiju i polako je gurao nadole, preko svojih grudi i stomaka. Njenu drhtavu ruku je konacno položio na ogromnu tvrdu nabreklinu i snažno je pritisnuo. Gordana je ostala zatecena, osetivši koliko je tvrdo i masivno ono što mu je naraslo u pantalonama. Uzdahnula je i tek kad je on nastavio milovati njene usmine i ona je pokrenula svoju ruku izazivajuci nove pulsacije napete kurcine u Markovim gacama. – Oh, Bože – izustila je, osecajuci da tu nešto nije u redu sa velicinom njegovog uda. Nije odvojila ruku vec je nastavila da ga masira kao hipnotisana, ne verujuci da je od onog malog, mršavog decaka izrasla takva muškarcina. – Ahhh, ujna, hajde, takoooo, tooo, otkopcaj mi šlic – strpljivo je navodio njenu ruku, a svoju je lopovski uvlacio u ujnine gacice. Osecao je pod prstima meko paperje ženskih bruca, koje se znatno proredivalo malo niže, gde su pocinjale velike mesnate usmine. Medu njih je gurnuo srednji prst i osetio kako se latice spremno rastvaraju, oslobadajuci ulaz ujnine predivne picke, veoma tople i vlažne. Osecao je kako se lepljivi sekret rasteže po njegovim prstima. Uživao je slušajuci njene uzdisaje. Hrabrio ju je da se opusti i konacno je naveo da da otkopca dugme na njegovim pantalonama i povuce šlic nadole. Drhtavim prstima oboje povukoše pantalone zajedno sa gacama niz Markova jaka bedra i njegov preveliki i teški ud se izvali iz njih, oduzevši dah zbunjenoj ujni. Potpuno se izgubila, krupnih ociju prikovanih za veliku, mladu kurcinu. – Ohhhhhhhhh, Gospode, koliki je !!! – izletelo joj je. Kao da nije znala šta bi s njim, shvativši da momak ima duplo duži i deblji kurac od ujaka, njenog muža. Zbunjena, poput pocetnice je promatrala gde kurac pulsirajuci poskakuje u punoj snazi. Ponovo je osetila njegovu ruku na svojoj i ovaj put je prineo kurcu. Nije uspela da sklopi svoju tanušnu šaku oko njega ali je ipak jasno osetila njegove vibracije.Bio je neobicno topao, a opasno tvrd. Slucajno je rukom kliznula ka vrhu i dotakla veliki klobucasti glavic, gotovo plav od krvi. Zapazila je i kako mu je blago zakrivljen nagore i kako se celom dužinom kite proteže jedna debela vena, pracena citavom mrežom drugih Dodatno nadražen ujninom rukom iz rupice na glavicu mu potece prozirna sluz. Knedla u grlu Gordani nije dala da diše. Bila je potpuno slomljena u tom vrtlogu strasti i greha. Jedini covek u njenom životu koji ju je jebao bio je muž, a sad je išcekivala da je njihov sestric jebe svojom strašnom kurcinom… – Ahhhhh, majko mila, šta mi se ovo dešava…- buncala je u transu, mazno ga pogledavši. Marko je shvatio da je imao priliku koju nije smeo da propusti. Sledila je najteža odluka u njegovom životu jer drugu prliku verovatno nece imati. Kucnuo je cas da jebe svoju zgodnu i zrelu ujnu, dok je onako uzbudena i zbunjena… Blago ju je rukom odmakao od sebe. Gledala je njegovo božansko mlado telo dok se oslobadao svojih pantalona i bokserica. Sputana strahom i neizvesnošcu nije ni pokušala da se i sama skine. Marko nije imao strpljenja, morao je brzo da smisli šta da uradi i videvši staru, nisku ujakovu fotelju, rešio je da na njoj naguzi ujnu Gordanu. Prišao joj je osetivši njenu nadraženost i slatku drhtavicu. – Hajde ujnice, … okreni se… evo ovde… -blago ju je rukom navodio da mu okrene ledja i ona je to i ucinila, ali je i neiskusno ostala u stojecem položaju pogužvane suknje i ogoljenih sisa, pridržavajuci se za fotelju. Osetila je Markovo telo iza sebe i njegove snažne ruke kojima je pažljivo gurao ka napred, preko fotelje. Shvatila je šta joj se sprema i poslušno se savila preko naslona, docekavši se rukama na plišane jastucice… Od stida joj je crvenilo jurnulo u obraze. Pomislila je da mu se sad sigurno dobro natrcila, jer je Marko par sekundi ostao bez daha odmeravajuci svu raskoš rasnih oblina njegove guzate ujne. Uhvatio je samo jedan njen neodlucan pogled, pre nego što je od stida sakrila lice… Sagnuo se tek toliko da ponovo dohvati obod ujnine suknje koja je ponovo pala do kolena. Pažljivo ju je zadignuo, mnogo više nego prethodni put, skroz do struka, potpuno ogolivši njenu prelepu, veliku i oblu guzicu u koju su se usecala napola srozane tange… Umalo da se onesvesti koliko ga je taj prizor uzbudio. Culo se njeno teško disanje. Osetila je mladiceve ruke na nežnoj koži svojih guzova. Pomilovao ih je malo, pa, uz malo napora, svukao ujnine tangice preko haltera, niz butine i ostavio ih negde oko njenih kolena. Gordani je srce lupalo toliko snažno da je i Marko cuo. Znala je da je samo momenti dele od greha. Osetila je još kako joj blago gura kolena da ih savije, pa potom još jedan pritisak rukom u dno leda, proizveli su da se ujna još jace naguzi, isturajuci svoju nezašticenu, vlažnu picku ka sestricu. Krišom je provirila iza leda. Marko je ocigledno sada jasno video poluotvorenu, vlažnu i crvenu mesnatu picku i rumeni, ružicasti šupak svoje ujne. Videla je kako je par puta snažno zagulio kožicu na onoj ogromnoj žilavoj kurcini. – Aaaaaaaahhhhhhhhhh, Marko….. milo ujnino…. Oh… mili… budi nežan… prevelik je za ujnu… – zacvilela je u odsudnom momentu. Nije joj ništa odgovorio. Jednom rukom je razmaknuo velike guzove a drugom je kurcinu nameštao na ulaz u picku. Gordana je ponovo zacvilela. Osetila je vreli klobucasti glavic na svojim usminama. Instinktivno se trgnula, ali nije imala kud…Odjednom, pritisak se osetno pojacao i vlažne latice se pod pritiskom poceše razilaziti… Ulazio je u ujnu… Teško… Bila je uska i još u grcu od straha. Pustio je malo da ga oseti i navikne na pritisak, pa ga odvojio. Pljunuo je u šaku i razmazao po kurcu. Ponovio je to još par puta pa ga ponovo namestio na mokar ujnin procep. Joooooooj, uuuuuuuuf – ponovo je Goca zastenjala, osetivši veliki glavic. Otecene usmine su se jako širile, praveci mesta za glavic. Iz picke je gotovo curio sekret koji je njemu podmazivao put. Konacno, usnice se široko razvukoše oko pulsirajuceg glavica i on se sporo utisnu u nju… „Primila je“ – sevnulo je kroz Markov um. – Ooooohhh, ufffffff – stenjala je, osetivši kako je puni i širi. Stresla se i sva joj se koža u momentu naježila od tog osecaja, za koji godinama nije znala. Marko je drhtao od srece, ulazeci u vrelu ujnu. Polako i strpljivo se kretao, praveci sebi mesta u tesnoj picki. – Ah, uuuuu… joj kako si topla i tesna – govorio je, uporno joj usadujuci kurac. Ujna je zarila zube u socne usne i zarila nokte u jastuke dok joj je srce bubnjalo u ušima. Osecala je jako širenje i pulsiranje mladog mesa u sebi, osecaji koje je odavno zaboravila, a sa Markom su bili hiljadu puta intenzivniji i nekako cudno sladi. Marko je držao za bokove i strpljivo gurao, uživajuci u plimi osecaja koja je pratila njihovo spajanje. Osetio je da ujna obilno vlaži i koristio je to da je što bolje naguzi, utisnuvši joj pola svoje žile. – Ahhhhh, juuuuuuuuuuuu… u momentu se ženi totalno pomutila svest i pomracilo pred ocima od siline osecaja koji je debela kurcina stvarala u njoj. Osecala je kako kurcina snažno pulsira. U prvi mah ju je presekao neprijatan osecaj jakog širenja i peckanja te je sva drhtala ali je svakim momentom neprijatnost prolazila. Priroda je ucinila svoje i njena nadraženost je proizvodila puno sluzi koja je mladicevoj alatki omogucavala micanje. Marko je drhtao u toj ludoj groznici spajanja dok su mu jaki trnci prolazili kicmom. Sve mu još uvek delovalo kao san i srce je podrhtavalo od straha i slasti. Osecao je svojim udom pulsiranje vrele ujnine picke i polako, nežno je nastavljao dalje… Preplavljena cudnim osecajem ujna Goca se jako naježila svuda po koži u momentu kad je Marko lagano izvukao debeli kurac, pa ga još pažljivije ponovo ugurao u svoju ujnu. Ostala je bez daha i okrenula glavu, mazno ga pogledavši. Otvarala je usta kao da joj ponestaje vazduha, ali su ona ostajala nema i samo je tiho, potmulo stenjala, ugrizavši usnu svaki put kad bi osetila novi pokret u sebi i novo širenje. Ali taman kad bi joj poceo malo prijati osecaj spojenosti, mladic opet gotovo izvuce kurac pa ga odmah ponovo strasno utera još dublje. Drhtao je dok je to radio, gledajuci kako se sluzokoža ujnine picke razvlaci po njegovoj žili. Neverovatan, opcinjavajuci prizor. Strpljivo, gustiozno ju je jebao, puštajuci je da ga sa svakim ubodom još bolje oseti svojom utrobom. Nenavikla na ovakve osecaje, ujna Gordana je sva drhtala od uzbudenja. Naježila se duž njenog celog jedrog tela i gotovo nesvesno pocela je jecati u ritmu Markovih pokreta. Isuviše uzbudena, više nije mogla obuzdavati svoju požudu. Oboje su se iznenadili kad ujna iznenada poce svršavati pod udarima mlade kurcine… – Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj, aaaaaaaa, aaaaaahhhhhh, joooooojjjj, majko, uuuuuuhhhh, sreco ujnina, šta mi radiš…- sva se tresla i drhtala, jecala izgubljena u strasti. Kolena su joj klecala od cudne nemoci koja je u trenutku obuzela, a pickini sokovi su obilno potekli niz njenu butinu i oko Markove kurcine, još uvek opasno napete. I on je uživao u strašnom osecaju grcenja ujnine picke, ne verujuci da mu se to dešava. Strpio se nekoliko trenutaka da i sam uživa u pulsacijama vaginalnih mišica pa je odmah nastavio strasno jebati ne dajuci joj ni da dode sebi. Zgrabio je rukama velike guzove i razmaknu ih, nasladujuci se prizorom a onda nastavio gurati kurcinu u ujninu zapaljenu picku. Njeno uzbudenje i obilna vaginalna sluz mu otvoriše prolaz koji je do tad bio zatvoren. Ujna Gordana uplašeno vrisnu kad oseti debelu kurcinu strašno duboko u sebi. Ponovno neprijatan osecaj jakog širenja i peckanja i pritiska kurcine u stomaku. Nikada pre to nije osetila. Izgubljena i iscrpljena prvim pravim orgazmom u životu, nije mu se micala i ostala je u istom položaju da nemocno docekuje nove Markove ubode. Cvilela je, ne nalazeci izlaz iz tog strasnog klinca. Kolena su joj klecala ali nije imala snage ni mesta da uzmakne. Nastavio je da je jebe s neskrivenim nasladivanjem, ozbiljno joj duboko uterujuci svoju veliku žilu. Raspamecen, razdražen vrelom i vlažnom ženinom utrobom, neopisivo je uživao u svakom pokretu, ujninim drhtajima i jecajima koje je ispuštala i sama na granici potpunog ludila… Gotovo je gubila svest i buncala, nesvesna i boli i peckanja, nekontrolisano se gubeci u neprekidnim orgazmickim osecajima koji su za nju bili potpuna novina. Kolena su joj klecala od nemoci i nesvesno mu je, kroz stenjanje, šaputala – Ahhhhh, uuuuuuujjjjjjjjjj, jebi … meeeee…. mili …moj…aaaajjjjjjj…guzi me… guzi svoju ujnicu….aaaaaaaaaaaa. Mladic se gubio u potpunoj ekstazi spajanja sa rodenom ujnom i u magnovenju je nastavio da je silovito jebe u picku. Ujnino belo lice probiše krupne graške znoja kad se glavic poce zabijati do same materice. Vrisnula je od straha, shvatajuci da je gotovo citava kurcina stala u njenu utrobu Klonula je i gotovo se onesvestila od orgazmickog talasa koji ju je potresao. Marko ju je pridržao oko struka i još nekoliko puta se tako jako zabio u razvaljenu pizdu dok nije osetio da se ujna sva trese i nekontrolisano svršava pod njim. Celom dužinom kurca je osecao kako se njena unutrašnjost grci i pulsira… Drhtao je od sladostrašca i milovao njeno podatno telo, oduševljeno shvativši da je primila gotovo celu kurcinu i predala mu svoje najskrivenije blago. Talas orgazma koji je zahvatio ujnino telo nije popuštao i ona je iznova svršavala, potpuno razgužena i zbunjena. Osetila je da Marko ne prestaje jebati, ocigledno odviše uzbuden. Ritmicki je izvlacio preveliki ud do pola i ponovo ga gurao duboko u ujnu, ne obaziruci se na njeno glasno usrkivanje vazduha i bolne grimase na nežnom licu… – Ahhh, ahhhh, uuuuuff – dahtala je, osecajuci kako je uvek iznova rastace… – Oooohhhhh, ujnaaaa, ahhhh, što si dooobra. Uuuuuuu, al’ si dobro primila…. Ah, stenjao je mladic, samo dolivajuci ulje na vatru Ona je na momenat okrenula glavu i uputila mu dugi, izgubljen pogled u kojem je on prepoznao strast i zaljubljenost i stid, a onda je sklipila oci i prepustila se daljoj sudbini grešnice… Jebao ju je ritmicki, trudeci se da ne ulazi ponovo onoliko duboko, jer je shvatio da joj je bilo pomalo bolno… Svejedno, ozbiljno se zarivao u ženu.

Životinjska požuda ih je oboje odvukla u najtamniji ponor greha da se nasladuju strogo zabranjenim vocem i po ljudskim i božjim zakonima.